CLI2014_Spirito-santo3DEF290

“»Prije negoli će biti zapisana, teologija je slavljena« – tako filozof Jean-Luc Marion vidi poziciju liturgijskoga slavlja spram teološkoga mišljenja. Teologija se predlaže kao govor o Bogu polazeći od liturgijskoga govora u kojem zbori Događaj i odjekuje u iskustvima vjerujućih. Liturgija je mjesto gdje mnoštvo ‘riječi’ (po)kazuju ‘Riječ’, gdje ‘riječi’ daju ne samo ‘misliti’, nego sabiru u odnose, unose u osjećaje, uvode u zbilju Otajstva… Drugim riječima, teologija piše ono što čuje, vidi i produbljuje u iskustvu vjere. Stoga bi teološki govor trebao nicati na temelju slušanja, kušanja i spoznavanja vlastitog liturgijskom obrednom slavlju u kojem Riječ rađa riječi, a iskustva utvrđuju svjedočanstvo vjerodostojnosti i istinitosti. Teolog promišlja Božju objavu, ali i sabire njezine odjeke u iskustvima vjerujućih, unesenih u obredni događaj zborenja Riječi. Teolog spoznaje ono o čemu piše i ono što proučava ne samo preko tekstova, izvora, bibliografije, nego i preko vlastitoga tijela, života, iskustava, njegova se misao oblikuje kao iskustveno, odnosno, ‘inicijacijsko mišljenje’. Stoga je svako teološko mišljenje uronjeno u prostore liturgijskoga života vjere.”

Prolog, Plemenita jednostavnost. Liturgija u iskustvu vjere, Zagreb 2011, p. 10-11.